Da bi Konvencija o pravima djeteta bila primijenjena, te UN Milenijumski razvojni ciljevi bili ispunjeni, Vijeće ministara BiH je u julu 2002. godine usvojilo Akcioni plan za djecu BiH od 2002. do 2010. godine, čiji je cilj jačanje položaja djece u BiH.
U izvještaju su prezentirani pokazatelji koji se odnose na ekonomaki razvoj, pravosuđe i reformu zakona, djecu u dodiru sa zakonom, zdravlje, obrazovanje, socijalnu i zaštitu djece od mina.
U pogledu zaštite djece u BiH i dalje najveći problem predstavljaju siromaštvo i opće nepovoljno ekonomsko stanje u državi. Evidentan je stalni trend porasta broja korisnika prava na socijalnu zaštitu, odnosno sve je veći broj djece koja žive u statusu siromašnog stanovništva.Najugroženija su djeca bez roditeljskog staranja i djeca bez jednog roditelja, djeca s teškoćama u razvoju.
Kontinuirana edukacija u sigurnosnim institucijama o svim vidovima zlostavljanja djece aktivnije je počela 2005. godine, a značajan napredak evidentiran je zadnjim godinama implementacije Akcionog plana za djecu BiH.
U oblasti obrazovanja, pravni i institucionalni okvir je razvijen, ali praksa pokazuje da su zakoni nekada samo proklamacije, jer finansijski i drugi preduvjeti za njihovu implementaciju nisu obezbijeđeni. Kao rezultat, mnogi reformski procesi su započeti, ali sveobuhvatna reforma obrazovanja još nije završena.
Iako bi sistem socijalne zaštite trebao doprinijeti smanjenju siromaštva i uključiti najugroženije grupe u BiH, neke od karakteristika ovog sistema su nedefinirane korisničke grupe na osnovu kojih se utvrđuju socijalni transferi, što uz neefikasnost i nejednaku primjenu socijalne zaštite unutar zemlje ima za rezultat pogoršanje položaja ranjivih grupa, pa time i djece kao indirektnih korisnika socijalne zaštite. Na nivou BiH ne postoji niti jedan zakon koji regulira dječiju zaštitu, a postojeći zakoni nisu harmonizirani.
U oblastima zdravstva, socijalne zaštite i stanovanja potrebe djece izbjeglica i raseljenih osoba nisu posebno tretirane, tako da su njihove potrebe uključene kao potrebe njihovih porodica, te postoji generalna ocjena da su ova djeca u težem ekonomskom i socijalnom položaju u odnosu na domicilno stanovništvo.
Izvještaj o implementaciji Akcionog plana za djecu 2002 – 2010. godine bio je osnova za izradu Akcionog plana za naredne četiri godine (2011-2014. godine), koji se nalazi u proceduri usvajanja u Vijeću ministara BiH.
Kabinet ministra