U povodu obilježavanja Svjetskog dana izbjeglica, prisjetimo se da je Bosna i Hercegovina zemlja koja je, po samom priznanju kao članica Ujedinjenih naroda u 1992. godini, ratificirala Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine i prateći Protokol iz 1967. godine.

Suočena s ogromnim problemom raseljavanja u posljednja dva desetljeća, i 17 godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina poduzima značajne napore kako bi  stvorila uvjete za pružanje zaštite izbjeglicama i raseljenim osobama. U ovom procesu Bosna i Hercegovina je stekla značajna iskustva na području povratka i integriranja raseljenih osoba i izbjeglica, ali i na planu međunarodno-pravne zaštite.

Podsjećanja radi, u razdoblju od 1992 – 1995. godine svoje domove u BiH napustilo je približno 2,2 milijuna osoba, što čini više od polovice predratnog domicilnog stanovništva. Među njima, više od milijun osoba je zatražilo izbjegličku zaštitu u više od 100 zemalja širom svijeta. U isto vrijeme, gotovo milijun osoba je interno raseljeno u BiH. Osim demografskih razaranja, rat je također, radikalno promijenio situaciju u stambenom sektoru u Bosni i Hercegovini, uz djelomično ili potpuno uništenje oko 460.000 stambenih jedinica što čini više od polovice prijeratnog stambenog fonda.

Sporazumom o izbjeglicama i raseljenim osobama - Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonskog mirovnog sporazuma) utvrđena su prava izbjeglica i raseljenih osoba na slobodan povratak u svoje domove, pravo na izbor mjesta prebivališta i pravo na naknadu za imovinu koja se ne može vratiti raseljenim osobama i izbjeglicama. Od tada je učinjen veliki napredak u potpori povratku.
 Do sada je zabilježen povratak 1,1 milion izbjeglih i interno raseljenih osoba, uključujući i gotovo pola milijuna tzv. "manjinskih" povratnika;
 Više od 220.000 imovina vraćeno je prijeratnim vlasnicima i nositeljima stanarskih prava, što čini stopu provedbe imovinskih zakona od oko 99 %. Zbog rezultata postignutih na ovom planu, Bosna i Hercegovina se smatra izuzetnim primjerom, ne samo u regiji nego i šire;
 Preko 330.000 stambenih jedinica je ponovno izgrađeno, skupa sa rehabilitacijom komunalne i socijalne infrastrukture;
 Slobodu kretanja danas uživaju sve osobe i sigurnost povratnika je značajno unaprijeđena, a napravljen je i napredak u zastupljenosti „manjina“ u javnom sektoru.

Kako bi se postigli ovi ciljevi, samo u razdoblju od 2003 - 2010. godine u sektor povratka u BiH uloženo je gotovo milijardu KM od čega je oko 400 milijuna investirano u stambenu obnovu, a više od 500 milijuna uloženo je u komplementarne mjere održivosti. Domaća proračunska izdvajanja premašuju međunarodno financiranje i u stalnom su porastu.

Nema sumnje da je postignut velik i vidljiv napredak u provedbi Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma. Ipak, uprkos ovim postignućima, preostali su značajni izazovi.

Više od polovice izbjeglih i raseljenih osoba još uvijek se nisu vratili u svoje domove, a procjenjuje se da izvan Bosne i Hercegovine trenutačno boravi još oko 400.000 izbjeglih osoba iz perioda 1992 - 1995. godine. Većina od njih je integrirana u zemljama prihvata, međutim preostalo je oko 65.000 izbjeglih osoba iz BiH koje još uvijek trebaju trajna rješenja, od kojih gotovo tri četvrtine (75%) borave u susjednim zemljama u regiji.

Preostalo je više od 100.000 interno raseljenih osoba za koje je potrebno prioritetno pronaći trajna i održiva rješenja. Mnogi od tih ljudi su krajnje ugroženi, traumatizirani i žive u nehumanim uvjetima u raseljenju. Nažalost, oko 2.700 obitelji još uvijek živi u kolektivnim oblicima zbrinjavanja u BiH i približno toliko u mjestima povratka živi bez električne energije.

Međutim potražnja uveliko premašuje dostupnu pomoć, i najistaknutiji problem i dalje ostaje veliki nesrazmjer između velikih potreba ograničenih mogućnosti finaniciranja u skladu sa stvarnim potrebama izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika u BiH.

Nadalje, pored toga što je među zemljama sa najvećim izbjegličko-raseljeničkim problemom u Europi, Bosna i Hercegovina je sukladno potpisanim međunarodnim konvencijama i sporazumima o zaštiti izbjeglica, prihatila i brine o tisućama izbjeglica, uglavnom iz susjednih zemalja u regiji.

Kao dio stalnih napora na osiguranju trajnih i održivih rješenja za izbjegle i raseljene osobe na nacionalnoj i regionalnoj razini, Bosna i Hercegovina uspostavila je i blisku suradnju s vladama Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Kao glavni rezultat tog procesa, ove četiri partnerske zemlje, razvile su zajednički Regionalni stambeni program koji je, sa ciljem osiguranja sredstava za njegovu provedbu, predstavljen na međunarodnoj donatorskoj konferenciji, 24. travnja 2012. godine u Sarajevu. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici iz skoro 50 zemalja i 20 međunarodnih organizacija i institucija, a sveukupno nazočilo je oko 500 sudionika. Više od 260 milijuna eura registrirano je u formi čvrsto obećanih donacija za Regionalni stambeni program, a svi donatori su izrazili snažnu namjeru da nastave sa svojom pomoći i nakon tekućeg proračunskog ciklusa svojih vlada, do kraja provedbe Regionalnog stambenog programa.

Međutim, pored potpore ovom zajedničkom projektu na zatvaranju izbjegličkog poglavlja u regiji, podjednako je važno, paralelno razvijati i stvarati uvjete i za konačno rješenje dugotrajne raseljeničke situacije u BiH do kraja 2014. godine. U tom pravcu, Bosna i Hercegovina je na donatorskoj konferenciji predstavila i svoje preostale potrebe iz Revidirane strategije za provedbu Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma.

U cilju rješavanja spomenutih i drugih pitanja na dobrobit izbjeglica, interno raseljenih osoba i povratnika, Bosna i Hercegovina je osim proračunskih i donatorskih sredstava, angažirala i značajna kreditna sredstva, jer cjelovita provedba Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim osobama i dalje ostaje suštinsko pitanje i preduvjet trajne stabilnosti i mira ne samo u zemlji, nego i čitavoj regiji.