Uvaženi predsjedniče Jevrejske opštine Sarajevo, gospodine Kožemjakin,

Poštovani ambasadori,

poštovane dame i gospodo,

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, odnosno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine posljednjih deset godina sa Jevrejskom zajednicom u BiH organizira komemorativnu akademiju povodom 27. januara – Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta.

Tog 27. januara 1945. godine Crvena Armija oslobodila je jedan od najozloglašenijih i zasigurno najsuroviji koncentracioni logor u historiji čovječanstva – Aušvic, koji je postao simbol stradanja šest miliona nevinih Jevreja u raljama nacističke vlasti.

Proteklo je sedam decenija od kako se svijet suočio sa svim užasom, gnusnošću, surovošću, dehumanizacijom i nevjerovatnim obimom zločina holokausta i bezbroj puta ponovio kako se takvo šta više nigdje i nikome ne smije dogoditi.

U svim tim decenijama svijet je tvrdio da su izvučene pouke i poruke za svjetliju budućnost i da se takva kataklizma humanosti više ne može ponoviti.

Nažalost, novija historija je sve to demantirala.

Proteklo stoljeće naše civilizacije obilježila je monstruozna neljudska težnja da se istrijebe i sa lica zemlje zbrišu cijele nacije. Nakon holokausta, kao najrigidnijeg oblika genocida, genocid se ponovio pred očima svjetske javnosti.

Svjedočili smo genocidu u Kambodži, Ruandi i kod nas u Bosni i Hercegovini, gdje je samo zbog nacionalne pripadnosti u Srebrenici ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka.

Danas, nakon gotovo sedam decenija od kako je 1948. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija postavila temelj sistemu međunarodne zaštite ljudskih prava i sloboda usvajanjem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, poštivanje načela te deklaracije svijetu je potrebnije više nego ikada prije.

Ne mogu govoriti o Deklaraciji, a da ne spomenem i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koja spada u korpus najznačajnijih međunarodnopravnih dokumenata i tekovina ljudske civilizacije.

Moramo poštivati oba ova UN-ova dokumenta kao odraz plemenite odluke čovječanstva da zaštiti život, slobodu i sigurnost kroz prava i slobode koje po rođenju pripadaju svim ljudima bez razlike u pogledu boje kože, jezika, nacionalnosti...

Svijet u kojem živimo vapi za humanošću, većim međusobnim poštovanjem, uvažavanjem i razumijevanjem. Trka za materijalnim vrijednostima mnogima je sa pijadestala životnih prioriteta uklonila temeljne ljudske vrijednosti.

Propustimo li priliku da se na svim nivoima borimo protiv netolerancije, nacionalizma, rasizma i svih oblika diskriminacije poreći ćemo moralne i društvene vrijednosti, a budućnost svih nas osuditi na propast.

 
Dame i gospodo,

Osuda zločina, sjećanje i odavanje počasti nevinim žrtvama Holokausta i svim nevino stradalim u zločinima iz novije historije način je očuvanja principa i vrijednosti utvrđenih međunardnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama.

Formula za svjetliju budućnost je jednostavna – treba biti ČOVJEK u svim životnim okolnostima, ma koliko vas naizgled takav izbor koštao.

Srđan Aleksić je na današnji dan 1993. godine izabrao da bude čovjek i po cijenu vlastitog života.

Zato danas odajemo počast njemu i svim nevino stradalim žrtvama čije poštivanje je obaveza i opomena budućim generacijama.

Hvala Vam na pažnji.