![](/galerija/Obiljezen_Medjunarodni_dan_zena_/Osmi1.jpg?px=518)
Povodom
obilježavanja 8. marta – Međunarodnog dana žena, ministrica za ljudska prava i
izbjeglice Semiha Borovac obratila se na koferenciji „Partnerstvom do rodne
ravnopravnosti”, a koja je ovim povodom u Plavoj
sali Parlamentarne skupštine BiH održana u organizaciji Parlamentarne skupštine
BiH, Agencije za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i
izbjeglice BiH i OSCE-a.
Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog
doma PSBiH je, u okviru konferencije ove godine treći put
dodjelila nagrade i priznanja prvakinjama i prvacima rodne ravnopravnosti,
a dobitnici su novinarka Dženita Zirdum i načelnik opštine Prnjavor
Siniša Gatarić.
Govor
ministrice Borovac povodom 8. marta – Međunarodnog dana žena:
Prije
nego što kažem nekoliko riječi o značaju obilježavanja ovog datuma, dozvolite
mi da svim Bosankama i Hercegovkama čestitam Dan žena sa porukom da uvijek budu
svjesne vlastitih kvaliteta i mogućnosti i uvijek spremne da se na jednakim
osnovama bore za aktivniji angažman žene u svim sferama života.
Današnji dan bi trebalo iskoristiti kao
priliku da razmotrimo koliko smo daleko otišli u naporima da se postigne rodna
ravnopravnost. Stoga, ova konferencija predstavlja značajnu priliku da govorimo
o partnerstvu u dosadašnjim rezultatima i narednim koracima u ostvarivanju
ravnopravnosti spolova u BiH.
Položaj žena u Bosni i Hercegovini prije
svega može se posmatrati kroz implementaciju niza međunarodnih dokumenata,
politika i zakona u kojima su sadržane odredbe za sprječavanje diskriminacije
žena.
Ustavni i zakonski okvir BiH uglavnom je usklađen
sa međunarodnim standardima. No, činjenica je da implementacija međunarodnih
standarda zaostaje jer, pored nedostatka sredstava, a nerijetko i kapaciteta, često
smo svjedoci djelimičnog ili potpunog izostanka provedbe ustavnih i zakonskih
rješenja koja tretiraju pitanje rodne ravnopravnosti.
Bosna i Hercegovina napravila je
ozbiljne korake u razvijanju institucionalnih mehanizama za rodno osviještenu
politiku na svim nivoima izvršne vlasti. Na državnom nivou postoje Komisija za
ostvarivanje ravnopravnosti spolova Parlamentarne skupštine BiH i Agencija za
ravnopravnost spolova Ministarstva, na entiteskom Komisija za ostvarivanje
ravnopravnosti spolova FBiH i Odbor jednakih mogućnosti Narodne skupštine RS, a
na kantonalnom i opštinskom nivou tu funkciju ispunjavaju lokalne komisije za
ravnopravnost spolova.
O značaju rodne ravnopravnosti
govori i to da je Evropska
komisija naglasila prisustvo rodne ravnopravnosti kao sistemske teme u agendi
političkog dijaloga sa zemljama partnerima i neće se baviti samo građanskim i
političkim, već i ekonomskim, socijalnim, kulturnim i pravima iz oblasti
zapošljavanja, dakle svim temama koje su relevantne za osnaživanje žena.
U oblasti ravnopravnosti spolova, u Bosni i
Hercegovini postoje trendovi koji i dalje zabrinjavaju, kao što je nepovoljan
ekonomski i socijalni status žena i nizak stepen njihovog učešća u političkom i
javnom životu.
Žene su manje zastupljene u zakonodavnoj i
izvršnoj vlasti BiH. Nakon Općih izbora 2014. godine, učešće žena u
zakonodavnoj vlasti na svim nivoima iznosi oko 20 posto, a u izvršnoj oko 22
posto. Uprkos postignutom napretku u prevazilaženju rodnih razlika u
obrazovanju, i dalje postoje značajne razlike u učešću na tržištu rada i
zapošljavanju u korist muškaraca. Iako čine više od polovine radno sposobnog
stanovništva u BiH, prema podacima iz Ankete o radnoj snazi 2015 Agencije za
statistiku BiH, žene čine i svega trećinu od ukupno zaposlenih (37,3%) i
najveći dio neaktivne populacije - od čak 60 posto.
Muškarci i žene imaju nejednake prilike na
tržištu rada, i često imaju različit tretman iako postoji zakon o zabrani takve
diferencijacije. Žene na porodiljskom odstustvu ne dobijaju jednake
naknade u svim dijelovima zemlje.
Pripadnice osjetljivih grupa kao što su
Romkinje, žene sa invaliditetom su višestruko diskriminisane i nemaju adekvatan
pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, zaposlenju i odgovarajućim uslugama.
Žene civilne žrtve rata u BiH su posebno ranjiva i socijalno isključena grupa i
još nisu ostvarile svoja prava. Nedostatak mjerа zа otklаnjаnje sistemаtske
stigmаtizаcije sа kojom se suočаvаju sputаvа njihov pristup prаvdi i ponovnoj
integrаciji u društvo.
Nasilje u porodici, kao jedan od najvećih
izazova bosanskohercegovačkog društva, je problem koji je prepoznat kao
društveni, a ne više privatni problem. Međutim, i pored sveobuhvatnog zakonskog
okvira koji je na snazi, analize i istraživanja i dalje ukazuju na veliku
rаsprostrаnjenosti ovog oblika nаsiljа.
Ratificiranjem Konvencije Vijeća Evrope o
prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, naša država
se obavezala na poduzimanje efikasnijih zakonodavnih i drugih mjera radi
osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju
nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje počinitelja nasilja.
Nažalost, djevojčice i žene su i dalje često
izložene ozbiljnim oblicima nasilja kao što su nasilje u porodičnim i
partnerskim odnosima, seksualno uznemiravanje, silovanje i proganjanje. Podaci
pokazuju da je skoro svaka druga žena u našoj zemlji tokom života barem jednom
bila izložena nekoj vrsti nasilja.
No, činjenica je da je u proteklim godinama
učinjeno mnogo napora da standardi ravnopravnosti spolova postanu dio
zakonodavstva, strategija i javnih politika, kao i praksi institucija i
organizacija u BiH. Uspostavljena je i u kontinuitetu razvijana saradnja i
partnerstvo sa institucijama na svim nivoima vlasti, saradnja sa nevladinim i
drugim organizacijama koje se bave ljudskim pravima žena. Veliki doprinos tom
procesu ostvaren je kroz uspostavu Finansijskog mehanizma za implementaciju
Gender akcionog plana BiH, koji je finansirala grupa donatora: švedska SIDA,
austrijska ADA i švicarski SDC.
U našem dosadašnjem radu značajan partner
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice su Komisija za ostvarivanje
ravnopravnosti spolova i Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne
skupštine BiH s kojim imamo uspješnu i aktivnu saradnju. Agencija za
ravnopravnost sposlova Ministarstva također našla je pouzdane partnere u
entitetskim džender centrima te brojnim nevladinim organizacijama koje su naša
produžena ruka na terenu.
Ta partnerstva su garant da će pitanje rodne
ravnopravnosti, odnosno da ustavo i zakonima zagarantirana rodna ravnopravnost
u Bosni i Hercetgovini neće ostati mrtvo slovo na papiru. Samo zajedničkim
djelovanjem i partnerstvom državnih institucija, nevladinih i međunarodnih
organizacija mogu se postići bolji rezultati u ostvarivanju ravnopravnosti
spolova i osnaživanju žena. Tako se gradi društvo jednakih šansi, a rodna
ravnopravnost temelj je svih ostalih ravnopravnosti u civiliziranom društvu 21.
stoljeća.
Hvala Vam na pažnji.