Ministrica za ljudska prava i izbjeglice Semiha Borovac, šef Delegacije EU u BiH specijalni predstavnik EU Lars Gunnar Wigemark i prvi zamjenik predsjedavajućeg Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH su uvodnim izlaganjima otvorili regionalnu konferenciju pod motom: „Gdje počinje govor mržnje prestaje sloboda govora“.

Konferencija je organizirana povodom obilježavanja Međuinarodnog dana ljudskih prava pod okriljem Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a uz podršku projekta EU pod nazivom: “Podrška pružaocima socijalne pomoći i poboljšanje kapaciteta za praćenje – EU SOCEM”.

Aktivno učešće u sesijama Konferencije uzeli su pravne ekspertice Sevima Sali Terzić iz BiH i Vesna Alaburić iz Hrvatske te pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske Višnja Ljubičić, ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur, kontakt osoba za govor mržnje pri Kancelariji za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije Vladimir Šoć. 

Uvodno izlaganje o temi mediji i govor mržnje, posrestvom video poruke, imala je Dunja Mijatović, predstavnica OSCE-a za slobodu medija. Na istu temu su govorili i Martina Silvestri iz Vijeća Evropel, te Stanislav Bender iz Agencijw za elektroničke medije Republike Hrvatske, Maida Bahto-Kestendžić iz Vijeća za štampu BiH, Jasmina Čaušević iz Sarajevskog otvorenog centra i sa zaključnim izlaganjem profesorica Fakulteta političkih nauka Lejla Turčilo. 

Posebno dojmljiv nastup i izlaganja o govoru mržnje te mehanizmima borbe protiv ovog fenomena imali su najbolji učesnici sdvije regionalne debate koje su prethodnog vikenda se održale u Sarajevu i Banjoj Luci, a koje su u organizaciji Centra za kulturu dijaloga okupile više od 250 mladih iz gradova: Banja Luka, Brčko, Breza, Čelić, Donji Vakuf, Drvar, Gračanica, Gradačac, Gradiška, Istočno Sarajevo, Kakanj, Kladanj, Konjic, Mostar, Novi Grad, Odžak, Prijedor, Sarajevo, Srbac, Srebrenik, Tešanj, Travnik, Tuzla, Ugljevik, Usora, Visoko, Zenica, Zvornik i Žepče. 

Na Konferenciji je predstavljena Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje te projekat PRO-Budućnost koje se konkretnim aktivnostima bore protiv govora mržnje i netolerancije u našoj zemlji.

Uvodni govor ministrice Borovac prenosimo u cjelosti: 

Našu današnju razmjenu mišljenja započinjemo pod motom: gdje počinje govor mržnje, prestaje sloboda govora. 

Ovako formuliran logički opseg teme odnosi se na ukupnu sferu javnosti, odnosno na totalitet savremenog društva. Jer, klasični mas-mediji – štampa, radio i televizija - plus Internet, plus društvene mreže, višestruko pokrivaju horizont globalnih zbivanja u mjeri koju je, eventualno, moguće statistički registrirati, ali zasigurno ne i konzumirati u cijelosti. 

Svjetska medijska scena raste, doslovno, iz dana u dan, pa i iz sata u sat.  

Kao ilustraciju ove tvrdnje navešću samo jedan primjer iz vodeće zemlje današnjice: dvijehiljadite godine u Sjedinjenim Američkim Državama štampana su 1.483 dnevna lista. Istodobno, u Americi je djelovalo na desetine hiljada radio i televizijskih stanica različitog dometa, te bezbroj internetskih portala. Gotovo sav taj informatvni arsenal kontroliralo je samo 6 transnacionalnih medijskih kompanija. 

U isto vrijeme, svaki Amerikanac u prosjeku je raspolagao sa 35 sati slobodnog vremena sedmično, od kojih je čak 28 proveo pred televizijskim ekranom.

Navođenjem ovih pojedinosti željela bih vas podsjetiti na historijsku evoluciju mas-medija, koji su prvobitno opisivali stvarnost, da bi je vremenom počeli i tumačiti.

Mas-mediji našeg vremena dobrim dijelom autonomno proizvode svjetsko-historijsku stvarnost. 

Danas mnogi o činjenicama vlastite društvenosti, koju sami neposredno žive, rezoniraju po principu: gledao sam na televiziji, čitao sam u novinama, ili saznao sam na društvenim mrežama...

Iz nedavnih iskustava znamo da su internetske društvene mreže vrlo efikasne ne samo kao sredstvo za okupljanje ljudi u mikrosredini, već su jednako djelotvorne i kao alat za promjenu nepoćudnih režima širom zemaljske kugle...  

Dozvolite zato da se na ovom mjestu zajednički upitamo: u kojem smjeru ide razvoj savremene civilizacije...?

Da li u pravcu totalne društvenosti, ili u pravcu još veće osamljenosti čovjeka?

Da li se povećava međuzavisnost svijeta, ili se, pak, sužava obim ljudskih kontakata?

Ova i još mnoga aktualna pitanja iz ovog domena ostavljamo na razradu komunikolozima, sociolozima i antropolozima, a mi ćemo se fokusirati na temu slobode govora, i govora mržnje.

Ono što je opće u čovjeku jeste njegovo pravo na mišljenje - o sebi, o drugima, o svijetu, i o životu.

Na ovom principu počiva i sloboda govora, kao jedno od univerzalnih ljudskih prava. 

Jedina granica slobode našeg govora, jeste neotuđivo pravo drugog, i drugačijeg, da ne bude povrijeđen našim govorom.

Kada je riječ o govoru mržnje, pozitivno evropsko zakonodavstvo definira ga kao oblik diskriminatornog ponašanja, te ga kao takvog inkriminira i zabranjuje.

Sloboda i ljudska prava su kriterijalne konstante svjetskog političkog poretka, čiju srž čini demokratsko uređenje većine savremenih država.  

Demokracija je direktan proizvod javne sfere, koja je svoje nezaustavljivo širenje započela izumom štamparskog stroja Johana Gutenberga, sredinom 15. stoljeća.

To je bio onaj presudni trenutak u historiji civilizacije kada je, potpuno neočekivano, počeo eksponencijalni rast ljudskog znanja, podstaknut širenjem knjige, štampanjem novina i postupnim labavljenjem klasnih struktura novovjekovnih društava... 

Sloboda govora kao ljudsko pravo razvijala se uporedo sa civilizacijom. Garantiranje slobode govora, kao univerzalnog ljudskog prava, dalo je svakoj osobi onu vrijednost koja joj organski i pripada, budući da se svi ljudi, po definiciji, rađaju jednaki u dostojanstvu i pravima. Sloboda, međutim, podrazumijeva i odgovornost, od koje mnogi ljudi zaziru. Upravo zbog toga se anegdotalno kaže da sloboda mahanja rukama prestaje tamo, gdje počinje nečija glava. 

Za govor mržnje neko nedovoljno upućen u materiju mogao bi pomisliti da je to pojava novijeg datuma, ali to nije tačno: govor mržnje ima povijest dugu koliko i ljudski rod. Demokratska društva danas samo energičnije reagiraju na govor mržnje, svjesna da oni, koji ne biraju riječi, uglavnom  ne biraju ni sredstva. 

Upravo zato jedna drevna izreka kaže da tamo, gdje nema mržnje, nema ni potrebe za oružjem. Mržnja je, očito, najčešći i najdugotrajniji povod  ratovima. 

Protiv mržnje su ustajali najprobraniji duhovi svoga vremena. Jedan od njih, irski književnik Oskar Vajld, smatrao je „mržnju oblikom atrofije, koja ubija sve, osim sebe same“.

U prošlosti je bilo malo ljudi koji su uopće mogli razgovarati u mirnom ozračju, ukoliko su o istom fenomenu imali oprečno mišljenje. Takav je bio francuski  filozof i enciklopedist, znameniti Volter, koji je ostao upamćen i po izjavi, upućenoj protivniku, sa kojim je polemizirao: 

„Gospodine, ne slažem se s vama ni u čemu, ali ću do smrti braniti vaše pravo da slobodno zastupate svoje mišljenje“.  

Različitost stavova je imanentna svakom demokratskom društvu, a tolerancija u dijalogu podrazumijeva podnošenje tuđih stavova čak i kada su u potpunoj suprotnosti s našim vlastitim.

Naša javna scena je, nažalost, poprilično kontaminirana, ne toliko govorom mržnje, koliko isključivim i netolerantnim ponašanjem, ne samo u mas-medijima i u politici, već i na ulici i na radnom mjestu, u porodičnom krugu i u parlamentima...  

A koliko bismo bili opušteniji i zadovoljniji da osmišljeno poradimo na promjeni onoga što imperativno moramo promijeniti, kako bismo živjeli dostojanstveno, u inače oporim i neizvjesnim društvenim prilikama našeg vremena.

Trebamo naglašavati one elemente društvene stvarnosti, koji oblikuju volju za zajednicom, i sve hrabrije usvajati vitalne odlike demokracije, kao što su: sposobnost dijaloga, poimanje drugačijih gledišta, a iznad svega - samokritičko preispitivanje vlastitih ubjeđenja.

Našem regionu su potrebni mislioci i stvaraoci, ljudi duha i ljudi koji će unositi razumijevanje, dogovaranje i mir u inače suviše radikaliziranu i napetu našu društvenu javnost.

Nadam se da će i ovaj naš današnji razgovor biti značajan korak u tome pravcu.

U tom uvjerenju, zahvaljujem za vašu cijenjenu pažnju.