Povodom obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine je u saradnji sa Zajedničkom komisijom za ljudska prava Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je u Sarajevu organiziralo konferenciju na kojoj su aktivno učešće uzeli predstavnici bh. vlasti, ambasadori SAD i Švicarske Maureen Cormack i Heinrich Maurer, predstavnici UNDP-a, UNHCR-a, OSCE-a, Ustavnog suda BiH, Vijeća osoba sa invaliditetom, Vijeća nacionalnih manjina, Odbora za Rome, Vijeća za djecu, Međureligijskog vijeća, Unije za održivi povratak, predstavnici akademske zajednice...

Govor ministrice Semihe Borovac povodom 10. decembra  – Dana ljudskih prava:

Deklaracija UN-a, koju je Bosna i Hercegovina preuzela članstvom u Ujedinjenim narodima, je odraz plemenite odluke čovječanstva da zaštiti život, slobodu i sigurnost kroz prava i slobode koje po rođenju pripadaju svim ljudima bez razlike u pogledu boje kože, jezika, nacionalnosti...

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, bez kojeg danas ne bi mogli govoriti o ljudsim pravima u BiH, odraz je odlučnosti zemalja potpisnica, prvenstveno Sjedinjenih Američkih Država, da se okonča četvorogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Danas, nakon gotovo sedam decenija od kako je 1948. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija postavila temelj sistemu međunarodne zaštite ljudskih prava i sloboda usvajanjem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, poštivanje načela te deklaracije svijetu je potrebnije više nego ikad prije.

Kada govorimo o Dejtonskom mirovnom sporazumu svjedočimo da je ispunjen cilj postavljen 1995. godine u Dejtonu potpisivanjem Mirovnog sporazuma – okončan je rat i data je prilika miru, oporavku, suživotu i izgradnji demokratskih institucija Bosne i Hercegovine. Zahvaljući tome, naša zemlja danas je nepovratno na putu euroatlantskih integracija i prosperiteta, posvećena unaprijeđenju ekonomskog i sigurnosnosnog ambijenta uz imeprativ daljeg snaženja dobrosusjedskih i odnosa sa ostalim evropskim i zemljama u regiji.

Bez obzira na sve prepreke s kojima se suočavamo u njegovoj realizaciji, aneks četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma odnosno Ustav Bosne i Hercegovine je u prethodne dvije decenije omogućio napredak naše zemlje u svim značajnim akspektima koji vodi ostvarivanju našeg strateškog cilja - članstva u Evropskoj uniji i NATO-u.

Uz sve reforme koje Bosna i Hercegovina čini na putu evropskih integracija, poseban fokus mora biti na dosljednoj provedbi Aneksa 6 Daytonskog mirovnog sporazuma, koji se odnosi na oblast ljudskih prava odnosno Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine.

Kao malo gdje u svijetu, Ustavom BiH nabrojanih 16 međunarodnih ugovora iz oblasti ljudskih prava, koji se trebaju primjenjivati na cijeloj teritorji BiH, pružaju jaku osnovu ne samo adekvatnoj zaštiti ljudskih prava naših građana, nego činjenici da ljudska prava općenito moraju biti na pijedestalu ljestvice naših društvenih vrijednosti. Kao takva ona bi trebala biti ideja vodilja na putu kojim je Bosna i Hercegovina opredjeljena da ide.

Nažalost, kao ministrica za ljudska prava i izbjeglice moram reći da se ovom pitanju u Bosni i Hercegovini danas ne posvećuje pažnja, a u nekim slučajevima, slobodno mogu reći da se ljudska prava građana Bosne i Hercegovine krše na najflagrantniji način.

Svi zajedno, i kao pojedinci i kao društvo u cjelini moramo raditi na tome da ispravljamo evidentne devijacije na ovom polju. Najbolji način kojim možemo učiniti da naša zemlja prestane biti paradoksom i avangardnim negativnim primjerom jeste da pitanju ljudskih prava posvetimo pažnju prvenstveno iz edukativnog ugla. Obrazovanjem, prvenstveno naše djece, o značaju zaštite i poštovanja ljudskog prava svakog čovjeka, podići će svijest našeg društva o važnosti ovog pitanja i dugoročno gledano pomoći će izgradnji funkcionalnog društva.  Ne trebamo se ustručavati da razlike među ljudima, koje su tako male, približimo jedni drugima i da na takvim osnovama gradimo moderno i neopterećno bosanskohercegovačko društvo.     

Istovremeno sa edukacijom naše društvo mora posvetiti pažnju promociji zaštite ljudskih prava, a najbolji način promocije će biti ako pokažemo dovoljno senzibiliteta prema najranjivijoj populaciji našeg društva, žrtvama trorture, silovanja, porodicama nestalih, šehidskim porodicama i porodicama poginulih boraca, civilnim žrtvama, invalidnim osobama, a posebno progfranim osobama.

Podsjetimo se da se Bosna i Hercegovina odmah po okončanju rata suočila sa ogromnim problemom izbjeglica i raseljenih osoba. Polovina našeg stanovništva bila izbjegla je ili je protjerana iz mjesta prebivališta. Uzimajući u obzir veličinu izbjegličko-raseljeničke populacije i razinu uništenih domova, mogu slobodno reći da je Bosna i Hercgovina u oblasti povratka odnosno realizaciji Aneksa 7 napravila značajne rezultate. Aktivnosti ćemo nastaviti sve dok se i jedna osoba želi vratiti u svoj dom, a njih je mnogo oko 100.000 interno raseljenih osoba i danas nakon 20 godina imaju interesovanje za povratak i obnovu, a 121 kolektivni centar u kojima su uslovi života na najnižem nivou čeka konačno rješenje.

Iako podaci govore da je gotovo stoprocentno izvršen povratak imovine, još nije riješeno pitanje povratka, a posebno održivog povratka. Za ispunjenje tog cilja neophodno je osigurati osnovne uvjete za normalan život. To podrazumijeva osiguran posao, školske objekte, ambulante, putnu mrežu, električnu eneriju, sigurnost ljudi i povjerenje u rad institucija lokalne zajednice, kao i ostalih nivoa vlasti. Bez rješavanja ovih pitanja niko se u Bosni i Hercegovini neće osjećati sretno i zadovoljno.

Cijenjene dame i gospodo,

upravo će stepen poštivanja ljudskih prava biti jedan od ključnih parametara na osnovu kojih će se cijeniti odlučnost i spremnost naše zemlje da postane dio velike evropske porodice.

Iz toga je jasno da se o zaštiti ljudskih prava ne može govoriti deklarativno ili taj pojam tumačiti kao apstrakciju. Jer, borba za zaštitu ljudskih prava je borba za ekonomski, politički i socijalno jaku zemlju sa većim standardom i visokim stepenom povjerenja građana u državni sistem i njegove institucije. Uvjerena sam da ćemo istrajati na ostvarenju tog cilja za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine.

U tome vlastima Bosne i Hercegovine pomažu i naši međunarodni partneri Američka ambasada u BiH, UNHCR, UNDP, UNICEF, OSCE, kao i domaće organizacije civilnog društva.

Zbog tog im se ovim putem zahvaljujem, te se nadamo jednako dobroj i uspješnoj saradnji i u budućnosti.