Zakonom o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH”, br. 59/09 i 66/16) štite se građani Bosne i Hercegovine od diskriminacije u svim oblastima života. Diskriminacijom se u smislu ovoga Zakona smatra svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojoj osobi ili skupini osoba na bilo kojoj osnovi.
Prema Zakonu o zabrani diskriminacije svaka osoba ili skupina osoba koja se smatra diskriminiranom može tražiti zaštitu svojih prava kroz postojeće sudske i upravne postupke. Također, može podnijeti i tužbu radi utvrđivanja postojanja diskriminacije (tužba za utvrđivanje diskriminacije) i tražiti zabranu poduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje.
Teret dokazivanja u predmetu rasprave je na prekršitelju koji je dužan dokazati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije.
Središnja institucija za zaštitu od diskriminacijje je Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine kojoj su Zakonom o zabrani diskriminacije dana široka ovlaštenja u smislu zaštite pojedinaca i skupina od radnji koje Zakon definira kao diskriminirajuće.
https://www.ombudsmen.gov.ba/
Nadležnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine propisane su člankom 8. Zakona o zabrani diskriminacije i ogledaju se u tome da Ministarstvo prikuplja podatke o pojavama diskriminacije i na temelju prikupljenih podataka izvještava Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije, te predlaže zakonodavne ili druge mjere radi njezinog suzbijanja.
ISTRAŽIVANJE O PREPREKAMA KOJE SPREČAVAJU RAZLIČITE DRUŠTVENE GRUPE U OSTVARIVANJU JEDNAKIH PRAVA I MOGUĆNOSTI