Aplikanti su se žalili da nisu u mogućnosti koristiti svoju prijeratnu imovinu u Konjević Polju jer je na dijelu njihovog zemljišta nelegalno izgrađena Srpska pravoslavna crkva koja do danas nije uklonjena sa njihove zemlje. Oni su se žalili na povredu imovinskih prava iz čl. 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju i prava na pravično suđenje iz člana 6. stav (1) u vezi presuda domaćih sudova koje su donesene u parničnom postupku.

Evropski sud je presudom Orlović i drugi protiv Bosne i Hercegovine podsjetio da je osnovna svrha i cilj garancije prava na imovinu iz čl. 1 Protokola br. 1 da zaštiti pojedinca od nezakonitog miješanja javnih vlasti u njegovo imovinsko pravo. U tom smislu, od države se može zahtijevati da preduzme pozitivne mjere u svrhu efikasne zaštite prava iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Sud je potvrdio kao nesporno da je povratak izbjeglica i raljesenih lica i njihova puna reintegracija primaran cilj za sve vlasti u Bosni i Hercegovini. 

Sud je utvrdio da je temeljem odluka Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica („CRPC“) iz 1999. i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS iz 2001. godine aplikantici vraćena prijeratna imovina kuća i dio zemljišta. Međutim, pored pravosnažnih i konačnih odluka kojima je naređen povrat u posjed cjelokupne imovine, aplikanti su i dalje, 17 godina nakon što je Bosna i Hercegovina ratifikovala Konvenciju, spriječeni u mirnom uživanju svoje prijeratne imovine.

Sud je stoga zaključio da izuzetno dugi period neizvršenja predstavlja jasno odbijanje nadležnih vlasti da izvrše odluke CRPC i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS, ostavljajući aplikante u stanju potpune neizvjesnosti i nemogućnosti ostvarenja svojih imovinskih prava. U takvoj situaciji, aplikanti su pretrpjeli neproporcionalan i pretjeran teret što je dovelo do kršenja njihovog prava na imovinu iz č. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.