Evropski sud za ljudska prava je danas 05.03.2020. godine objavio odluku u predmetu Fajković i 8 drugih protiv Bosne i Hercegovine kojom su sve aplikacije odbijene kao nedopuštene. Aplikanti su se žalili na povredu prava na pristup sudu iz čl. 6. Evropske konvencije zbog odluka domaćih sudova kojima su odbijeni njihovi zahtjevi za naknada za odsustvo advokata iz kancelarije za vrijeme putovanja od mjesta sjedišta kancelarije do sjedišta nadležnog suda, troškova putovanja i naknada za zastupanje na ročištu pred sudom, koje su potraživali pozivajući se na Advokatsku tarifu Federacije BiH.

 

Evropski sud je prije svega podsjetio da nije njegova uloga da tumači domaće pravo i preispituje obrazloženja domaćih sudskih odluka koja nisu očigledno proizvoljna i nerazumna. Iako su aplikanti ukazivali na određene razlike u odlukama domaćih sudova, Sud je istakao kao nesporno da su domaći sudovi u konrektnim predmetima dali dovoljno argumentacije u prilog svojih odluka, tako da njihove presude nisu arbitrarne zbog čega su aplikacije odbijene kao neosnovane prema članu 35 §§ 3. (a) i 4. Konvencije. 

                               

Sud je također utvrdio da zahtjevi aplikanata za naknadu putnih troškova njihovih advokata nemaju dovoljnu osnovu u domaćem pravu i stoga se ne mogu kvalifikovati kao “imovina” u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, što ih čini ratione materiae nespojivim s odredbama Konvencije.