Evropski sud za ljudska prava danas 08.10.2020. objavio je odluku u predmetu Muhović i 12 drugih protiv Bosne i Hercegovine kojom je odbio aplikacije podnesene po osnovu člana 6. st. 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog dužine neizvršenja domaćih sudskih presuda na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona.

Sud je utvrdio da  iako je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom dužni nego što je to ranije bilo prihvaćeno u sudskoj praksi, Sud je odlučio da je predviđeni rok od 22 godine opravdan. Sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa npr. dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema u cilju smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj probolem uključeni i drugi relevantni sudionici, kao što je Sindikat državnih službenika. Slijedom svih mjera koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela do sada, Sud je zaključio da je predmetna stvar riješena u smislu člana 37 § 1 (b) Konvencije.

Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpili određeni stres zbog nastalog kašnjenja, Sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine koji je u svojoj vodećoj odluci od 12.03.2019. utvrdio da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Sud je dakle potvrdio da su nadležne domaće vlasti izvršile generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Konvencije, tako da njegova uloga nije da dosuđuje novčanu naknadu u svakom pojedinačnom ponavljajućem slučaju koji proizilaze iz istog sistemskog problema. 

Odluka Suda je konačna. U toku je prevod odluke.