Evropski sud za ljudska prava je na dane 16. i 18. oktobra 2018. godine objavio  presudu Zahirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, ap.br. 4954/15 i dr. i tri odluke: Čaluk i 63 drugih protiv Bosne i Hercegovine, ap.br. 3927/15 i dr., Karašin protiv Bosne i Hercegovine, ap.br. 7416/15 i Škandro protiv Bosne i Hercegovine, ap.br. 7422/15. 

U odluci Čaluk i 63 drugih protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine u cijelosti isplatile pravosnažno dosuđena potraživanja u korist 64 aplikanta, i to prije nego što je tužena Bosna i Hercegovina obaviještena da se vodi postupak pred Evropskim sudom. U skladu s tim, kako aplikanti nisu izvijestili Sud o razvoju događaja u predmetu, Sud je zaključio da su oni na taj način zloupotrijebili pravo na podnošenje pojedinačne aplikacije u smislu člana 35. stav 3. (a) in fine Konvencije, te su iste proglašene neprihvatljivim.

Presudom Zahirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine Sud u odnosu na sedam (7) aplikacija utvrdio da su nadležne vlasti Federacije BiH isplatile aplikantima potraživanja nakon dana kada je tužena Bosna i Hercegovina obaviještena o postupku pred Evropskim sudom. Sud je podsjetio da kašnjenje u izvršenju pravosnažnh sudskih presuda ne može biti takvo da narušava samu suštinu prava iz čl. 6. st. 1 Konvencije. Uzimajući u obzir da period neizvršenja iznosi između četiri i više od pet godina, Sud je temeljem svoje dobro uspostavljene prakse utvrdio da su ova kašnjenja bila prekomjerna, usljed čega je došlo do povrede čl. 6. st. 1 Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.