Evropski sud za ljudska prava je obavijestio vlasti Bosne i Hercegovine da će dana 01.10.2019. godine biti objavljena presuda/odluka u predmetu Orlović i drugi protiv Bosne i Hercegovine (aplikacija br. 16332/18). Presuda će biti dostupna navedenog dana od 10.00h na web stranici Suda (www.echr.coe.int)

Aplikanti su porodica od 14 državljana Bosne i Hercegovine, rođenih između 1942. i 1982. godine. Oni žive u Konjević Polju i Srebreniku, u Bosni i Hercegovini. Oni su nadživjeli prvoaplikanticinog muža i više od 20 članova porodice koji su ubijeni 1995. godine u genocidu u Srebrenici. Predmetni slučaj odnosi se na crkvu koju je izgradila Srpska pravoslavna parohija na zemljištu aplikanata nakon što su oni morali izbjeći sa svoje imovine u Konjević Polju tokom rata 1992-95. godine. Predmetna imovina pripadala je prvoaplikanticinom mužu i njegovom bratu i sastojala se od nekoliko zasebnih i poljoprivrednih zgrada, zemljišta i pašnjaka. Nakon provedenog postupka eksproprijacije 1998. godine na njihovom zemljištu izgrađena je crkva u korist Srpske pravoslavne parohije Drinjača. Aplikanti nikada nisu obaviješteni o ovom postupku. Opći Okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (“Dejtonski Mirovni Sporazum”) doveo je do okončanja rata koji je trajao 1992-1995. godine. U cilju provedbe Aneksa 7 Sporazuma, koji je garantovao slobodan povratak raseljenih osoba njihovim prijeranim domovima i povrat imovine, Republika Srpska (jedan od dva konstitutivna entiteta Bosne i Hercegovine) usvojila je Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine iz 1998. godine. Aplikanti su na osnovu ovog zakona pokrenuli postupak za povrat svoje prijeratne imovine. Aplikanti su odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (“CRPC”) iz 1999. dobili povrat cjelokupne svoje imovinu, nakon čega je uslijedila i odluka Ministarstva za izbjegla i raseljena lica iz 2001. godine. Obe odluke su pravosnažne i izvršne. Zemljište je aplikantima vraćeno, osim parcele na kojem je izgrađena crkva. Aplikanti su tokom slijedećih godina tražili povrat u posjed cjelokupne svoje imovine, ali bez uspjeha. Aplikanti su također vodili parnični postupak protiv Srpske pravoslavne crkve radi povrata u posjed predmetne parcele i uklanjanja crkve. Oni su 2010. godine izmijenili tužbeni zahtjev, tražeći od sudova da utvrde validnost vansudske nagodbe. Nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev, utvrđujući da među stranama nije došlo do zaključenja sporazuma, što je potvrđeno od strane Vrhovnog suda 2014. i Ustavnog suda 2017. godine.

Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, aplikanti se žale da su spriječeni u efikasnom korištenju svoje imovine jer bespravno izgrađena crkva još uvijek nije uklonjena sa njihovog zemljišta.

Aplikanti se također žale prema čl. 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje) Konvencije na odluke domaćih sudova donesene u parničnom postupku po njihovoj tužbi.