Saopštenja

BIJELI POTOK: 34 GODINE OD MASOVNOG ZLOČINA NAD BOŠNJAČKIM CIVILIMA ZVORNIKA

Saopštenja

01.06.2026

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10

U Bijelom Potoku kod Zvornika danas je obilježena 34. godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima u Podrinju 1992. godine. Na mjestu stradanja odata je počast ubijenima, uz poruke da se istina mora čuvati, a sjećanje ostati trajna obaveza društva i institucija.

Obilježavanju je prisustvovao ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dr Sevlid Hurtić, koji je zajedno sa porodicama žrtava i učesnicima prošao „Stazom smrti“ na relaciji Klisa - Bijeli Potok, putem kojim su 1992. godine odvođeni civili prije stradanja i nestanka.

Nakon obilaska, ministar je položio cvijeće na šehidskom spomen-obilježju u Bijelom Potoku, gdje su uklesana imena 675 ubijenih bošnjačkih muškaraca i dječaka sa ovog područja.

„Na svima nama ostaje odgovornost da ne dozvolimo da se zaboravi ono što se ovdje dogodilo. Istina o Bijelom Potoku mora ostati sačuvana, kao trajno upozorenje i obaveza da se žrtvama oda poštovanje, a njihovim porodicama pruži podrška i dostojanstvo,“ poručio je Hurtić.

Dodao je da su porodice žrtava već tri decenije suočene s bolom i neizvjesnošću, te da institucije moraju ostati dosljedne u očuvanju istine i jačanju kulture sjećanja.

Prema dostupnim podacima, u maju i junu 1992. godine iz više sela na području Zvornika odvedeno je oko 675 bošnjačkih civila, koji su nakon zatočenja ubijeni, a njihova tijela kasnije pronađena u više masovnih i sekundarnih grobnica širom Podrinja, uključujući i Crni Vrh.

Do danas je identifikovana 431 žrtva, dok se za 244 osobe i dalje traga. Posebno je potresno da su u mnogim porodicama ubijeni svi muški članovi, čime su čitave porodice ostale bez nasljednika i temelja.

Učesnici su i ove godine prošli „Stazom smrti“, simboličnim putem kojim su civili 1992. godine odvođeni u nepoznato, što je i danas ostalo snažan podsjetnik na razmjere zločina i odgovornost da se takva stradanja nikada ne ponove.

Bijeli Potok ostaje mjesto dubokog sjećanja i opomene, ali i obaveze da se istina o ovom zločinu trajno čuva i prenosi budućim generacijama.