Saopćenja

BIJELI POTOK: 34 GODINE OD MASOVNOG ZLOČINA NAD BOŠNJAČKIM CIVILIMA ZVORNIKA

Saopćenja

01.06.2026

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10

U Bijelom Potoku kod Zvornika danas je obilježena 34. godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima u Podrinju 1992. godine. Na mjestu stradanja odana je počast ubijenima, uz poruke da se istina mora čuvati, a sjećanje ostati trajna obveza društva i institucija.

Obilježavanju je prisustvovao ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dr. Sevlid Hurtić, koji je zajedno s obiteljima žrtava i sudionicima prošao „Stazom smrti“ na relaciji Klisa – Bijeli Potok, putem kojim su 1992. godine odvođeni civili prije stradanja i nestanka.

Nakon obilaska, ministar je položio cvijeće na šehidskom spomen-obilježju u Bijelom Potoku, gdje su uklesana imena 675 ubijenih bošnjačkih muškaraca i dječaka s ovoga područja.

„Na svima nama ostaje odgovornost da ne dopustimo da se zaboravi ono što se ovdje dogodilo. Istina o Bijelom Potoku mora ostati sačuvana, kao trajno upozorenje i obveza da se žrtvama oda poštovanje, a njihovim obiteljima pruži podrška i dostojanstvo“, poručio je Hurtić.

Dodao je da su obitelji žrtava već tri desetljeća suočene s boli i neizvjesnošću te da institucije moraju ostati dosljedne u očuvanju istine i jačanju kulture sjećanja.

Prema dostupnim podacima, u svibnju i lipnju 1992. godine iz više sela na području Zvornika odvedeno je oko 675 bošnjačkih civila, koji su nakon zatočenja ubijeni, a njihova tijela kasnije pronađena u više masovnih i sekundarnih grobnica diljem Podrinja, uključujući i Crni Vrh.

Do danas je identificirana 431 žrtva, dok se za 244 osobe i dalje traga. Posebno je potresno da su u mnogim obiteljima ubijeni svi muški članovi, čime su cijele obitelji ostale bez nasljednika i temelja.

Sudionici su i ove godine prošli „Stazom smrti“, simboličnim putem kojim su civili 1992. godine odvođeni u nepoznato, što je i danas snažan podsjetnik na razmjere zločina i odgovornost da se takva stradanja nikada ne ponove.

Bijeli Potok ostaje mjesto dubokog sjećanja i opomene, ali i obveze da se istina o ovom zločinu trajno čuva i prenosi budućim generacijama.